AUTOR
  • IVICA POPOVIĆ e-mail: ivicapopovic7@gmail.com
POGLED NA MJESTA IZ KOJIH NAS TRENUTNO PRATITE

Pjesma Bjelovirska
UMRLI
Nema zapisa.
Blog
nedjelja, rujan 10, 2017
 

     Tradicionalno svake prve nedjelje nakon blagdana Male Gospe u Dobranjama održava se vanjska proslava. Ove godine posebno je bilo svečano jer se slavilo 400 godina crkve Male Gospe.

Misi je prethodila tradicionalna procesija s ukrašenim kipom Male Gospe u kojoj je sudjelovao župni zbor, djeca, svećenici, župljani, brojni hodočasnici, načelnici neretvanskih općina, župan Nikola Dobroslavić, zamjenica Žaklina Marević, saborski zastupnik Nikola Grmoja, potpredsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov kao i načelnica Općine Zažablje Maja Vrnoga.

Misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. U koncelebraciji su bili mons. dr. Mile Vidović, fra Perica Maslać župnik Gospe Sinjske u Sinju, svećenici Neretvanskog dekanata, bivši svećenik župe Dobranje - Bijeli Vir don Marinko Jurišin na čelu s župnikom i dekanom, prečasnim kanonikom don Stipom Jerkovićem. Na misnom slavlju nazočio je metkovski paroh jerej Boris Čolović.

Nakon misnog slavlja prigodni program izveli su ispred crkve članovi KUD Metković i klapa Arija iz Opuzena.

 

           Više klikom na fotografiju!

DSC_0730

            Pogledajte fotografije koje je snimila Maša Medić.

image

            Video: Linđo u Dobranjama



 

               Video: Spitsko - makarska nadbiskupija

               Proslavljena 400. obljetnica crkve Male Gospe u Dobranjama – Bijeli Vir



bijelivirmojerodnoselo @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, rujan 8, 2017
 

ma.gos

     Slavlje Male Gospe u Dobranjama ove će godine biti posebno svečano. Obilježava se 400 godina od gradnje crkve rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa) u Dobranjama. Crkva je sagrađena 1617. i spada među najstarije sakralne objekte u Neretvi koji su još u upotrebi. Tim povodom će u nedjelju, 10 rujna, u pastirski pohod doći nabiskup Marin Barišić koji će u 10 sati predvoditi svečanu sv. misu.

Prostor Dobranja je bio naseljen još u prapovijesti

Prostor ove župe Dobranje – Bijeli Vir bio je naseljen još u pretpovijesno doba. Prvi stanovnici bili su Iliri, od kojih je ostalo više usamljenih i skupnih gomila u ovom kraju. O hrvatskoj srednjovjekovnoj nazočnosti na ovom prostoru govore stećci, koji se nalaze na tri lokacije: Bobovištu, Zmijinoj glavici i kod stare župne crkve. Nekropola kod stare župne crkve bila je najveća. I danas se tu može vidjeti veći broj jednostavnih i ukrašenih stećaka, kao i razbijenih koji su ugrađeni u zidove crkve prigodom njezine gradnje 1617. godine.

Dobranje je u srednjem vijeku dio župe Žabsko

Ovaj je kraj krajem 12. stoljeća pripadao župi Žabsko, koja je u to vrijeme bila u stonskoj biskupiji. Već u 14. stoljeću dolazi pod trebinjsku biskupiju i nalazi se u sastavu župe Zažablje sa sjedištem u hercegovačkom Gracu. Najveće selo stare župe zvalo se Dobranje, koje je nastalo oko malog, ali plodnog kraškog polja ispod planine Žabe. Ime je dobilo po hrastovim ili dubovim šumama koje su nekada pokrivale ovaj kraj, a ostaci te šume i danas se mogu vidjeti kod stare crkve. Tome mišljenju ide u prilog i naziv susjednih sela u Hercegovini, koja su se 1444. godine nazivala Dobrane, a kasnije su prozvana Dubrave. Nedaleko od Dobranja je hercegovačka župa Hrasno, koja se prije zvala Dubrave. Turci su ovaj kraj zauzeli već nakon pada Čitluka u njihove ruke 1471. godine. Oslobođenje od Turaka došlo je tek 1694. godine.

Samostalna župa Dobranje je nastala nakon 1669. godine

Poslije Kandijskog rata, koji je završio 1669. godine Dobranje su odlukom trebinjskog biskupa Ante Primija odijeljene od Graca i sa selima Donjeg Hrasna postale samostalna župa Dobranje. To je stanje potrajalo dvadesetaka godina, jer je Karlovačkim mirom 1699. godine upravo preko ovog područja povučena nova granica, koja je prošla sredinom Dobranjskog polja, pa je jedan dio sela došao pod vlast Mletačke Republike, a većina naroda tadašnje župe ostala je pod Turcima. Početkom 18. stoljeća makarski biskup Nikola Bijanković formirao je posebnu župu za Dobranje, Vidonje i Slivno sa sjedištem župnika u Slivnu. Već 1720. godine isti je biskup ustanovio samostalnu župu Vidonje i Dobranje sa sjedištem župnika u Vidonjama. Takvo je stanje potrajalo do 1769. godine, kada je makarski biskup Fabijan Blašković razdijelio dotadašnju župu i Dobranje proglasio ponovno samostalnom župom.

Najstarija župna kuća nalazila se u Kaloperovićima, koja već krajem 19. stoljeća nije bila za stanovanje župnika.

Iz Dobranja u Bijeli Vir

Već početkom 20. stoljeća narod je iz brdskih sela počeo silaziti bliže vodi, polju i cesti. Počelo se formirati novo naselje poviše velikog vira, zvanog Bijeli Vir, za razliku od manjeg vira koji se nalazio nešto dalje i istočnije, zvanog Plavi vir. Novo selo posebice je naraslo poslije Drugog svjetskog rata, kada su brdska sela gotovo posve opustjela. To je dovelo do gradnje novog župnog središta. Nakon što je 1975. godine sagrađena nova župna crkva u Bijelom Viru, ona je i nadalje u naslovu zadržala naslov matice, ali mu je dodano i novo središte, pa je novi naslov župe sretan spoj starog i novog naziva Dobranje-Bijeli Vir. Župna kuća uz cestu, kod nove župne crkve, sagrađena je za župnikovanja don Ante Šipića 1979. godine. Tada je bila pokrivena betonskom pločom. Za župnika don Veselka Luetića, godine 1984. na betonsku je ploču postavljena krovna konstrukcija i kupa. Starija kamena župna kuća sagrađena je za župnikovanja don Rade Jerkovića 1931. godine. U ovoj je kući poslije Drugog svjetskog rata bila seoska osnovna škola i stan učitelja, a župnici su stanovali u privatnoj kući Stane Bajo ud. Mije uz cestu, a od 1964. godine u kupljenoj kući na kraju sela. Godine 1976. stara župna kuća bila je vraćena župi, pa se u nju za kratko vrijeme uselio župnik Šipić, koji se uselio u novosagrađenu današnju kuću 1979. godine, a obje druge kuće bile su prodane i dobiveni novac uložen je u gradnju današnje kuće.

Matične knjige svjedoče o drevnosti župe Dobranje- Bijeli Vir

Matična knjiga K i U, pisana bosančicom, za krštene od 1769. do 1831., a za umrle od 1771. do 1820. nalazi se u NAS. Knjiga V, pisana bosančicom, od 1769. do 1831. nalazi se u ŽU. Knjige R od 1825. do 1946., tri sveska; V od 1897. do 1946., dva sveska, i U od 1825. do 1946., dva sveska, nalaze se u MU Metković. Tri stanja duša, iz 1802., 1806. i 1859., nalaze se u NAS, gdje se nalaze i nepotpuna godišta parica R, V i U od 1812. do 1940.

Izvor:  smn.hr

bijelivirmojerodnoselo @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, rujan 2, 2017
 

nova_1

bijelivirmojerodnoselo @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 20, 2017
 

DSC_0269

bijelivirmojerodnoselo @ 17:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 2, 2017
 

            Više klikom na fotografiju!

DSC_1372

bijelivirmojerodnoselo @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, lipanj 9, 2017
 

4-17-luka_popovic-fg

          Više ...

bijelivirmojerodnoselo @ 12:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 12, 2017
 

             Više klikom na fotografiju!

DSC_0974

bijelivirmojerodnoselo @ 23:10 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 16, 2017
 



bijelivirmojerodnoselo @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, travanj 15, 2017
                                      Kristov grob u crkvi Gospe Lurdske u Bijelom Viru.

 

DSC_0717


DSC_0721

bijelivirmojerodnoselo @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 14, 2017
 



bijelivirmojerodnoselo @ 15:18 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, travanj 10, 2017
 

     Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Nema mise niti pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven. Navečer (nije točno određeno vrijeme, ali ne bi trebalo započinjati prije 21 sata, niti završiti nakon 6 sati u nedjelju) se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdjenje. Vazmeno bdjenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnuće, po kojima smo i mi vjernici spašeni.

Vazmeno bdjenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdjenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve, i pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdjenja, te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće od uskrsne.

Nakon toga slijedi hvalospjev svijeći, tzv. Exultet, koji započinje: Ovo je noć… Potom se čitaju biblijska čitanja. Najprije se čitaju tekstovi iz Starog zavjeta, kojih može biti sedam, a nakon svakog se pjeva ili čita psalam, te svećenik moli kratku molitvu. Ipak, broj se tih čitanja može smanjiti na tri, s tim da se izvještaj o oslobođenju iz Egipta ne smije izostaviti. Nakon posljednjeg starozavjetnog čitanja svećenik zapjeva Slava Bogu na visini…, a potom se čita poslanica, pjeva ponovno Aleluja, te slijedi evanđelje.

Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt. Danas se slavi i danja misa na Uskrs.

Takva bogata liturgija želi pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i uskrsnuća), po kojem smo mi otkupljeni. Nažalost, kod nas se na Uskrs daleko više pridaje vrijednost običnom poganskom, nekršćanskom folkloru: “uskršnjim” jajima, pilićima, zečevima i sl., nego tajni našega spasenja. Osim toga, po izlozima i trgovinama se takvi “simboli Uskrsa” stavljaju već početkom korizme, tako da se Uskrs – koji tako postaje dan prejedanja i opijanja – počinje slaviti još u ono vrijeme koje je predviđeno za pokoru.

Korizma i Uskrs nipošto nisu dani folklora i narodnih običaja, iako i ti segmenti imaju svoju vrijednost i ne treba ih potpuno odbacivati, nego korizma treba označavati dane iskrenog pokajanja i iščekivanja Božje milosti, a Uskrs dan potpunog izlijevanja te Božje milosti ostvarene u Isusu Kristu.

Pogledajte Vlatkov posljednji u nizu video zapis iz Velikog tjedna u kojem možete vidjeti kako je bilo za Veliku subotu 29.03.1997 godine u Bijelom Viru.

Na kraju ovog serijala koristim priliku da se još jednom zahvalim Vlatku što nam je omogućio vidjeti ove vrijedne video zapise.



bijelivirmojerodnoselo @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 2, 2017
 

     Od godine 1997 na nedjelju Glušnicu u župi Dobranje - Bijeli Vir organizira se pobožnost Križnog puta od župne crkve Gospe Lurdske u Bijelom Viru do crkve Male Gospe u Dobranjama. Kao i prošlih godina i ove je godine u pobožnosti Križnog puta sudjelovao veliki broj župljana, počevši od djece do onih najstarijih.

Današnju pobožnost predvodio je don Mladen Margeta župnik župe Vidonje. Nakon Križnog puta slavljena je sv. misa.

Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda. Ali samo je jedan križni put do kraja i savršeno ostvaren. Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas ljubljaše do kraja, do smrti na križu.Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji je Put, Istina i Život.

             Više klikom na fotografiju.


DSC_1046

bijelivirmojerodnoselo @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 30, 2017
 

IMG-20170330-WA0003

IMG-20170330-WA0005

bijelivirmojerodnoselo @ 22:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 29, 2017
 

             Izvor: 3K Cinema

17498433_792128330943851_3884832613911003736_n

bijelivirmojerodnoselo @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 28, 2017
 

     Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt. Zato se na taj dan u Crkvi oduvijek postilo. Na Veliki petak nema svete mise, nego postoje samo obredi Velikoga petka. Svećenik nosi odjeću crvene boje, simbol mučeničke smrti. Obredi započinju u šutnji, bez pjesme. Kada svećenik dođe do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje i tiho se moli. Evanđelje na Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva.

Umjesto obične molitve vjernika, čita se točno propisana sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe. Slijedi ljubljenje križa. Donosi se drveni križ, koji se u tri stupnja razotkriva. Svaki put se pjeva: Evo drvo križa…, a narod u šutnji poklekne, te odgovara: Dođite, poklonimo se!; svaki put višim glasom.

Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i klanja se križu ili ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…). Zatim slijedi pričest, i to s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak Kristove smrti...

Zahvaljujući Vlatku ovom prilikom možete vidjeti snimku obreda Velikog petka snimljenu na današnji dan prije dvadeset godina u župnoj crkvi Gospe Lurdske u Bijelom Viru.

 



bijelivirmojerodnoselo @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 27, 2017
 

     Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota). Prije podne se održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima.

Ona se naziva Misa posvete ulja. Biskup tada blagoslovi tri ulja: bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko, kojim se mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.

Navečer se u svakoj župi slavi misa Gospodnje večere. Dok se pjeva Slava, zazvone zvona i više ne zvone do Vazmenog bdjenja. Nakon čitanja evanđelja može se izvršiti obred pranja nogu. Nakon mise se posvećene hostije, namijenjene za pričest na Veliki petak, prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s Presvetim (tj. velikom posvećenom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu, odnosno dijelom prozirnu ukrašenu posudu, tako da vjernici mogu jasno vidjeti hostiju – Isusa Krista). Također, svi se ukrasi s oltara odnesu. Tada se obično upriličuje barem jednosatno klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali...

Kako izgleda obred na Veliki četvrak u našoj župnoj zajednici možete pogledati ne jedino zabilježenom snimku koji je snimio Vlatko Menix točno na današnji dan prije dvadest godina u crkvi Gospe Lurdske u Bijelom Viru.

Ova snimka kao i sve druge koje će biti objavljene po slijedu događanja iz tog vremena imaju veliku povijesnu vrijednost naše župne zajednice, zato ovo trebamo sačuvati i objaviti, zbog naše djece i naših dragih koji više nisu sa nama.

Vlatko hvala ti na ovim vrijednim snimkama.

 



bijelivirmojerodnoselo @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 19, 2017

     Ovog vikenda, 19. ožujka, u Hrvatskoj i još nekim katoličkim zemljama obilježava se Dan očeva, dan kojim se slavi očinstvo i utjecaj očeva u društvu. Andora, Belgija, Bolivija, Italija, Honduras, Lihtenštajn, Portugal, Mozambik, Španjolska, Švicarska – to su neke zemlje u kojima se Dan očeva obilježava na ovaj dan. Postoje i drugi datumi koje pojedine zemlje obilježavaju kao Dan očeva.

Ovaj datum u našoj je zemlji odabran zbog blagdana sv. Josipa, Isusova oca. Proslava Dana očeva poklapa se blagdanom svetog Josipa jer je upravo taj čovjek uzor svakog očinstva na Zemlji, uzor zaštitnika svoje žene i oca djetetu kojem nije bio biološki otac. Iako nije bio pravi Isusov fizički otac, Božjom providnošću odabran je za oca (poočima) Sinu Božjem da se skrbi i brine o njemu od začeća do kraja života. Poznato je da je to činio sa velikom ljubavlju i mudrošću – dvjema osobinama bez koje je nema pravog očinstva.

U Evanđeljima piše da je bio iz kraljevske loze Davidove, iz čijeg se roda po vjeri i nadi Izraela trebao roditi Mesija. Rođenjem Isusa Krista ova nada se ispunila, pa tako i za Isusa piše da je “iz roda Davidova” i to upravo po svom poočimu svetom Josipu. Josip je bio zaručen sa Marijom, te je samo Marijino začeće i trudnoća bilo za njega veliko iznenađenje. Kao bogobojazan čovjek nije htio Mariju izvrgnuti sramoti već ju je “odlučio potajno otpustiti” (Mt 1, 19). Već sam ovaj čin govori o izuzetnom karakteru ovog poniznog Izraelca. Od trenutka kada ga je anđeo Božji poučio da je Marija začela po Duhu Svetomu i da će roditi očekivanog Mesiju, Josip prihvaća Mariju i Isusa pod svoju skrb i s najvećom ljubavlju i brigom brine za njih do kraja života.

Tako je sveti Josip postao muškarac kome je povjerena najveća zadaća – odgojiti i podići na noge Izraelovog Mesiju, Isusa. On se pokazao više nego dostojan za tu službu na koju ga je bio pozvan i pokazao ljudima uzor svakog očinstva (pravno je Josip bio Isusov otac) i skrbništva za obitelj.

 

             Više klikom na fotografiju.

DSC_0899

bijelivirmojerodnoselo @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 16, 2017
 

     Na nedjelju Glušnicu 16. ožujka 1997 godine tadašnji župnik župe Dobranje - Bijeli Vir don Mijo Grozdanić uveo je pobožnost Križnog puta od crkve Gospe Lurdske u Bijelom Viru do crkve Male Gospe u Dobranjama. Župljani kao i mnogi drugi iz okolnih neretvaskih župa to su s oduševljenjem prihvatili, tako da je ta pobožnost nastavljena sve do danas. Kržne postaje su uređene i na svakoj je sagrađen betonski križ koji je obložen s kamenom.

U spomen na taj prvi Križni put točno nakon dvadeset godina pogledajte video snimku koju je snimio Vlatko Menix. Koristim priliku da se zahvalim Vlatku na jako vrijednoj snimci.


 




bijelivirmojerodnoselo @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 15, 2017
 

DSC_0833

bijelivirmojerodnoselo @ 22:10 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 26, 2017
 

     U orgnizaciji Hrvatskog planinarskog društva Gledavac iz Metkovića danas je organiziran izlet na brdo Mala Žaba. Cilj popeti se na vrh Matica 681 m nadmrske visine, ručak i odmor u južnom pdnožiju vrha Matica - Čaglje Peći i na povratku prošetati do obližnje špilje Novakuša.

Mjesto okupljanja je Dobranje, kapelica Svete Obitelji odakle smo i krenuli. Vrijeme nam nije išlo na ruku. Upitno je da li se upće ide, sklisko je, kiša je padala cijelu noć prije polaska. Opasno se verati po sklislim stjenama zahtjevne staze. Bez obzira na sve to i na stalnu prijetnju da bi nas kiša mogla poškropiti krenuli smo. Nismo požalili, uz ugodno druženje lijepo smo se proveli i usput upoznali naš kraj.


A kako je nama bilo vi možete pogledati u fotogaleriji.

            Više klikom na fotografiju!

DSC_0301

bijelivirmojerodnoselo @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.