AUTOR
  • IVICA POPOVIĆ e-mail: ivicapopovic7@gmail.com
POGLED NA MJESTA IZ KOJIH NAS TRENUTNO PRATITE

Pjesma Bjelovirska
UMRLI
Nema zapisa.
Blog - veljača 2013
srijeda, veljača 20, 2013
 

     Proslava Gospe Lurdske u Bijelom Viru 1992 godine održana je unatoč svim ratnim događanjima koja su bila blizu nas. Snimke koje možete pogledati snimljene su u vrijeme kada su u našem mjestu bile samo dvije kamere. Jedna od njih bila je u rukama Zdravke Dodiga koji je ovo odradio kao pravi profesionalac i na tome mu veliko Hvala.

Vrijeme je učinilo svoje, mnoge nama drage osobe koje ćete vidjeti više nisu sa nama. Ovaj video posvećujem svima njima na spomen posebno na našeg pokojnog don Veselka Luetića.

 






bijelivirmojerodnoselo @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2013
 

     Sjećate li se fotografije Osnovne škole u Strižićima koja je snimljena godine 1927, smatrao sam da je to najstarija fotografija iz našega kraja sve dok mi se nije javio naš nertvanin Mario Talajić koji nam šalje na poklon još stariju od najstrije i to ni manje ni više nego dvadeset i jednu godinu.

Kada je naišao na ovu vrijednu i neprocjenjivu fotografiju Mario je to sa zadovoljstvom želio podjeliti sa njemu dragim stanovnicima Dobranja i Bijelog Vira kao i onima koje nije nikada upoznao. Za sve one koji ne znaju Mario živi i radi zajedno sa obitelji u Zagrebu gdje pored uspješne poslovne karijere vrijedno radi na prikupljanju povjesne građe vezane za naš neretvanski kraj kojeg odlaskom u Zagreb nije zaboravio.

Ovim putem koristim priliku da se zahvalim Mariu u svoje ime i u ime svh Vas. Evo prilike da vidite trenutno najstariju fotografiju iz našega kraja iz godine 1906 s nadom da i ova neće dugo ostati takva.

 

Image and video hosting by TinyPic

           Osnovna škola u Strižićima godine 1906.

O školi u Srižićima.

Temeljni kamen za školsku zgradu postavljen je 29. svibnja 1905. Gradnja škole završena 9. listopada 1906.godine. U njoj je se odmah započelo sa održavanjem školske nastave. Prva učiteljica bila je Katica Čučković iz Janjine sa poluotoka Pelješca. Škola je bila kao što vidite prizemljica i za ono vrijeme lijepo uređena. Zgrada je bila duga 20 i široka 6 metara u jednom dijelu bio je prostor za učenje a u drugom stan za učitelja. Svi se pitamo zašto je škola sagrađena baš u Strižićima. Rozlog tome je što se u to vrijeme narod nije mogao složiti u kojem bi se selu škola trebala graditi. Zbog te nesloge i radi mira, državna vlast oderila je da se škola gradi na sredini puta između dva najveća sela u župi između Dobranja i Bjelog Vira. Po mome mišljenju ova odluka kao i mnoge nakon nje glavni su uzrok što se ova građevina danas nalazi u ovakvom stanju. Šteta! Nekadašnja ljepotica danas izgledna stravično i velika je opsnost svima koji se njoj približe. Bilo bi dobro kada bi se objekt zštitio i spasio od daljnjeg propadanja a  tim bi se i ujedno spriječila mogućnost bilo kakve nezgode.

 

Image and video hosting by TinyPic

           Osnovna škola u Strižićima godine 2013.

 

           Zdravi i veseli bili!

bijelivirmojerodnoselo @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2013
 

           Za pregledavanje fotogalerije kliknite na fotografiju i uključite Cijeli ekran- Dijaprojekciju-Slideshow. Hvala !

Image and video hosting by TinyPic

bijelivirmojerodnoselo @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
 

           Danas je naš dan uživajte!

           Napomena: - svi Vi koji želite pogledati ovaj slikovni video u kvalitetnijoj rezoluciji to možete jednostavno učiniti nakon što pokrenete video sa desne strane pri dnu kliknite na onaj krugić koji izgleda kao "zupčanik" te nakon toga kliknite na 480 p. Hvala!   



Koristim priliku da se zahvalim bjelovirki Mili Mušan rođ. Ivanković, njenom mužu Jozi i sinu Josipu koji pjeva u bendu Kraljevi Neretve kao i našem Jerki Nikoletiću, bez njih ove pjesme sigurno ne bi bilo.

 




bijelivirmojerodnoselo @ 09:08 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 10, 2013
 

           Za pregledavanje fotogalerije kliknite na fotografiju i uključite Cijeli ekran- Dijaprojekciju-Slideshow. Hvala !

Image and video hosting by TinyPic

bijelivirmojerodnoselo @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 7, 2013
 

Image and video hosting by TinyPic

bijelivirmojerodnoselo @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 3, 2013

     Sjećate se one priče od prije godinu dana o odlasku na brdo Žaba u potrazi za oborenim vojnim zrakoplovom iz Drugog svjetskog rata. Ta priča dobila je svoj nastavak i zato smo danas opet tu na istom mjestu s namjerom da prostor detaljno pretražimo i usput protegnemo noge. Priča o zrakoplovu, za one koji ne znaju doživjela je neke bitne preinake nakon prve objave na ovom blogu. Naknadnom istragom kolege Ante Šprlje priča je dobila svoj sretan kraj. Sad znamo gotovo sve o tom zrakoplovu i njegovoj posadi. Zbog svega toga što se dogodilo idemo opet.

Današnja ekipa je u satavu Niko Koncul, Ante Šprlje, Goran Marušić, Nedo Marušić ( otac od Gorana ), moj brat Drago, pas Bela i moja malenkost. Ovaj put krećemo iz Dobranja uskom označenom stazom penjući se sve do vrha a onda nizbrdo niz južnu sranu Žabe po oštrim strminama do mjesta pada zrakoplova B-24. Dok smo se penjali uživali smo u prekrasnoj prirodi i panorami. Usput smo sustigli jednu grupu bjeloviraca koja je krenula na Žabu na izlet. Oni imaju cilj popeti se na vrh, okrenuti gradela i zapjevati. Tako je i bilo po laganom burinu orila se pjesma uz miris pečenog mesa, tako da ni vukovima kojih ima na Žabi danas nije bilo svejedno. Poseban je to doživljaj naručito kada se ovo odvija na najvećem brdu u našoj dolini a i ne dolazi se ovdje tako često.

Pogledajte kako je bilo ovaj put.

           Za pregledavanje fotogalerije kliknite na fotografiju i uključite Cijeli ekran- Dijaprojekciju-Slideshow. Hvala !

Image and video hosting by TinyPic

Usput svi Vi koji do sada niste imali priliku saznati što se zapravo dogodilo sa ovim zrakoplovom i njegovom posadom evo prilike da to saznate.

     Nakon prve posijete mjesta pada zrakoplova naslušali smo se svakakvih priča ali pisanih tragova o ovom događaju ni traga. Nakon par dana slučajno saznajemo da postoji sačuvan jedan komad od strojnice Browning M-2 call. 12.7mm s ovog zrakoplova koja je pronađena prilikom rekonstrukcije stare kuće u kojoj je taj komad bio uzidan u zid kuće jer drugog čelika za tako nešto tada nije bilo u zaseoku pored Vidonja. Srećom ostao je komad na kojem se vidi serijski broj i priča da je to donešeno sa mjesta pada zrakoplova. Objavom serijskog broja na internetu dolazimo do nevjerojatnih podataka o ovom zrakoplovu, saznajemo gotovo sve. Da bi bili sigurni u svoj pronalazak, zamoljena je i pomoć, slobodno možemo reći stručnjaka zračne arheologije, Radovana Živanovića iz Opatije i Lovru Persena, koji trenutno živi u Francuskoj, a koji su svojim informacijama i savjetima bitno pomogli da se utvrde činjenice.

Već par sati nakon što smo dobili broj sa strojnice, utvrdili smo da se radi o američkom teškom bombarderu Liberator B-24G-16-NT serijskog broja 42-78390 (MACR oznaka 8263). Ovaj B-24G Liberator je pripadao Američkom ratnom zrakoplovstvu i to njegovoj 15 Zračnoj armiji (15.th AAF) i to postrojbi 739th BS (Bombarderski skvadron) /454th BG (Bombarderska grupa). Srušio se 08. rujna.1944. godine na brdo Žaba iznad sela Dobrovo BiH (na teritorij RH) između Metkovića i Neuma. Da se radi baš o tom bombarderu otkriveno je po serijskom broju strojnice Browning.

Image and video hosting by TinyPic

Ratni izvještaj kao ključni dokaz na kojem se nalazi serijski broj strojniice kao i sve ono što je vezano za ovaj zrakoplov i posadu.



Bombarder je imao 10 takvih strojnica raspoređenih po 2 u 4 turete (tureta je okrećuća „kupola“ od pleksiglasa u kojoj su bila ugrađene dvije strojnice kalibra 12,7mm Browning) te po jedan sa svake bočne strane zrakoplova. Poletivši u jutarnjim satima tog kobnog 08. rujna 1944. godine iz baze San Giovanni na jugu Italije, sa svojom bombarderskom formacijom je imao zadatak izvršiti treće po redu bombardiranje željezničkog mosta preko rijeke Save u Beogradu tog mjeseca. U zadatak strateškog karaktera, važan zbog uništenja željezničke komunikacije koja je omogućavala dopremu, ali sve više i povlačenje njemačkih snaga sa Balkana, krenulo je ukupno 105 zrakoplova iz 454., 455. i 459. Bomb Group iz sastava 304. Bomb Wing USAAF. Stigavši bez problema po odličnom vremenu uz izvrsnu vidljivost, iznad Beograda, „naš“ B-24, istresao je svoje bombe na cilj. Cijela formacja tom prilikom istresa preko 288 t bombi, no tu se sreća okreće za naš B-24. On biva pogođen topom njemačke protuzračne obrane koji je onesposobio 2 motora (treći i četvrti). Bombarder je zbog toga na povratku počeo zaostajati za ostatkom formacije i postepeno gubiti visinu. Oko Valjeva je potpuno zaostao za formacijom američkih bombardera, ali je nastavio let prema Italiji. Tijekom leta je posada izbacivala svu opremu kako bi olakša zrakoplov.Došavši do Mostara oko 11.25 njemačka protuzračna obrana je opet počela djelovati i ponovno ga pogodila zbog čega je i treći motor otkazao, a četvrti je radio smanjenom snagom. Pilot u 11.30 daje naredbu da se iskoči. Posada iskače, a bombarder se nedugo nakon toga, tako teško oštećen ruši na brdo Žaba. Posada je prema američkom izvešću o nestalim posadama (MACR br. 8263) sačinjavala 9 ljudi i svi su uspješno iskočili padobranom prije pada. Zanimljivo je da su ovakvi bombarderi na ove misije polijetali u pravilu sa 10 ljudi, ali ovaj put su poletjeli s 9 ljudi. 5 članova posade je zarobljeno, a 4 su partizani spasili i prevezli na Vis koji je bio pod savezničkom kontrolom. Od 9 članova posade, čak 6 ih se vratilo na dužnosti u američkom zrakolovstvu nakon što su se vratili u američku vojsku. Izveštaje su po povratku podnijele ukupno 103 posade što je značilo da su dvije izgubljene, ova naša i još jedna.

SUDBINE PILOTA

Pilot William E. Drozan (r. 15.05.1916.- umro 1989) je prilikom prizemljenja ozlijedio nogu te je zarobljen od strane Njemaca. Odveden je u Stalag Luft III (Stalag Luft - njemački logor za pilote), kasnije oslobođen i vraćem u SAD.

Kopilot Darel D. Lewis, tehničar George R. Juth i Norton B. Eubanks su nakon prizemljenja padobranom došli u ruke dvije skupine partizana te su se sastali oko 18 sati tog dana nakon što su ih partizani spojili. Partizani su ih nakon par dana prebacili Vis – tada savezničku bazu, odakle su prebačeni u američku bazu u Italiji.

Kopilot, Darel D. Lewis, se vratio u službu te nastavio letjeti u bombarderskim misijama, ali opet nije imao sreće. Tijekom napada na Linz u Austriji 20. Siječnja 1945. godine, njegov drugi bombrader je iznad mete teško oštećen i srušio se negdje u Alpama pri čemu je poginuo.

Tehničar, George R. Juth, također se vratio odmah u službu, ali on nije imao sreće ni u Austriji na jednom od idućih borbenih misija. Drugi bombarder B-24 u kojem je bio u misiji bombardiranja mjesta Bruck u Austriji srušio se 27. prosinca 1944. godine. Od cijele posade tog 27.prosinca 1944. godine 2 zrakoplovca nisu uspijela iskočiti iz aviona, dok je ostatak posade koji je uspješno iskočio, zarobljen i streljan od strane Gestapoa (do tada vrlo rijetka praksa Njemaca da streljaju pilote) uz samo jednog pilota koji se spasio i ispričao sudbinu Georga R. Jutha.

Nišandžija bombi i mitraljezac Norton B. Eubanks, kako je navedeno spašen od partizana i prebačen na Vis i dalje u Italiju

Radio operater, Walter E. Cunningm, vratio se u bazu 7 dana iza njih, također zahvaljujući partizanima.

Mitraljezac na donjoj tureti, Ray L. Campo (rođ.03.01.1925), zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije pušten, natsanio se u Morgan City, SAD

Mitraljezac repne turete, Glenn Wesley Van Buren (rođ. 13.08.1920.), također je zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije oslobođen, otpušten iz službe i živio u Kanadi.

Mitraljezac gornje turete, George William Boldt (rođ.17.08.1921.), je također zarobljen i odveden je u Stalag Luft IV. Kasnije pušten.

Mitraljezac nosne turete Martin Wendell J. (rođ.09.12.1924.), po oslobađanju iz zarobljeništva vratio se na dužnost u američkoj vojsci i nastanio u Mt. Vernonu, Illinois, SAD

Zahvaljujem se kolegi Anti Šprlji na ustupljenim podatcima za ovaj prilog. 



Pozdrav !

bijelivirmojerodnoselo @ 18:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.