AUTOR
  • IVICA POPOVIĆ e-mail: ivicapopovic7@gmail.com
POGLED NA MJESTA IZ KOJIH NAS TRENUTNO PRATITE

Pjesma Bjelovirska
UMRLI
Matija_Obrvan11122017

Matija Obrvan pok. Petra 1933.-2017.
Ispraćaj: Bijeli Vir, 13.12.2017. u 14,30

Više...
Blog - svibanj 2012
utorak, svibanj 29, 2012
     Imate priliku pogledati dokumentarac kojeg je snimila HRT-a u dolini Neretve pod naslovom "Ušća rijeka". Dokumentarac je interesantan i poučan, prepun do sada neviđenih scena. Tako između ostalog možete vidjet na samome početku par scena iz dubina našeg Velikog Vira. Dobro poslušajte što sve u Viru ima i o kakvom se bogatstvu vode radi, posebnu pozornost obratite kada se na površini vode pojavi jedan poznati bjelovirac u trupini ...???



 

Dokaz da na Viru i oko njega uvijek ima nekoga.Image and video hosting by TinyPic

Naš Pevo i istraživački tim na Viru u nekom čudnom ekološkom plovilu ručne izrade, na probnoj vožnji ... 

bijelivirmojerodnoselo @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 26, 2012
     Vjerujem da smo svi mi a posebno moji bjelovirci prošli stotine puta prometnicom kroz Podkraj u Metkoviću pored prirodnog fenomena koje se nalazi tako blizu ali tako daleko od svih nas. Evo pilike da saznate neke pojedinosti o Jami u Predolcu kroz tekst i foto galeriju. Svega ovoga ne bih bilo da da tu nije gosp. Markica Vuica i udruga Baštinik iz Metkovića. Svi oni zajedo pokušavaju sačuvati i prezentirati ovo prirodno bogastvo koje se nalazi na samom rubu cilivizacije koja ozbiljno prijeti da ovaj svijet jednostavno nestane. Moja malekost pokušt će i na ovaj način pomoći udruzi Baštinik sve u svrhu da se nešto ostavi našoj djeci u nasljeđe. Kad ovo pročitate i pogledate ja se nadam da će se Vaš pogled i svijest prema očuvanju prirode promijeniti.

Položaj

     Jama u Predolcu smjestila se na rubu brijega zvanog Predolac i prostranog neretvanskog polja, podno brda Šibovnica blizu stare ceste Metković-Bijeli Vir-Dubrovnik, danas gotovo u samom gradu Metkoviću.

Image and video hosting by TinyPic                    Markica Vuica na ulazu u Jamu.

Otkriće i istraživanje

     Jama u Predolcu dugo je vremena bila poznata samo malom krugu stanovnika grada Metkovića.Prva istraživanja jame poduzeli su slovenski biospeleolozi u kolovozu 1965.godine. Oni su u podzemnom jezeru na dnu jame pronašli veliku koloniju rijetkog špiljskog školjkaša Congeria kusceri. Bilo je to važno otkriće jer se radilo o prvom nalazištu živih školjkaša roda Congeria u Hrvatskoj. Zanimanje za jamu ponovno oživljava od 1993. do 1995. godine, kada jamu djelomično istražuju djelatnici Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba u sklopu projekta „Biospeleološka i speleološka istraživanja donjeg toka rijeke Neretve“. Postignuti rezultati bit će poticaj za naredna speleološka i bispeolološka istraživanja koja će obavljati Hrvatsko biospelološko društvo u više navrata od 2008. do 2011. godine. Ona su se provodila u sklopu projekata i programa vezanih ponajprije uz istraživanje populacije dinarskog špiljskog školjkaša. U sklopu tih programa, koje su financirali Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture, Državni zavod za zaštitu prirode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, jama je u cijelosti speleološki istražena i topografski snimljena. Biospeleološka istraživanja vezana uz dinarskog špiljskog školjkaša u jami provodili su članovi SD „Špiljar“ iz Splita.

Geologija i postanak jame

     Jama u Predolcu maleni je speleološki objekt duljine 56 m i dubine 20 m. Nastala je u paleocenskim i eocenskim vapnencima s algama i puževima koji su vidljivi na samome ulazu. Podzemni je prostor nastao djelovanjem vode koja je otapanjem širila uske pukotine u stijeni tisućama godina. Te su pukotine odraz tektonske aktivnosti područja, a i danas su vidljivi u unutrašnjosti jame. Ulaz je nastao znatno kasnije urušavanjem stropa. Jama je bogata sigastim, špiljskim ukrasima koji ne nastaju pod vodom. Kako sige nalazimo i u jezerima, znamo da u nekim razdobljima u prošlosti u jami nije bilo jezera. Iako je jama smještena neposredno uz Neretvu i njezinu poplavnu ravnicu, dio vode u nju stiže iz dvadesetak kilometara udaljenog zapadnog dijela Popova polja u Bosni i Hercegovini. Bojenjem vode potvrđeno je da brojni izvori uz lijevu obalu Neretve, uzvodno i nizvodno od Jame u Predolcu, svoju vodu dobivaju iz rijeke ponornice Trebišnjice. Prije izgradnje brane i drugih zahvata na Trebišnjici voda u jami znala je dostizati čak 4 m ispod ulaza, što je znatno više nego danas.

Opis jame

     Ulaz u jamu širok je 3 m i visok 2,7 m. Odmah s ulaza vide se prostrana ulazna dvorana, na dnu koje se nalazi podzemno jezero. Do jezera se treba spustiti desetak metara uz pomoć užeta ili ljestava. Po sredini jezera uzdignut je greben koji ga razdvaja na dva jezera, nazvana Plitko i Duboko jezero. Dno Plitkog jezera grebena se postepeno spušta do 7 m dubine. Bokovi u Dubokog jezera se pak strmo spuštaju u dubinu do 10 m pa ono nalikuje bunaru. Dubina vode u jezerima varira tijekom godine, ali svega par metara. N južnoj strani Dubokog jezera, pet metara iznad površine vode, nalazi se ulaz u Zasigani kanal. Dugačak je 10 m, a ime je dobio po brojnim sigastitim ukrasima koji ga cijelog pokrivaju. Ovdje nalazimo imozantan sigasti saljev koji se uzdiže do stopa, brojne stalagmite te impresivan stalagnat, nastao rastom te spajanjem stalaktita i stalagmita u jedan stup. Na kraju Zasiganog kanala nalazi se vertikalni skok od 5 metara kojim se dolazi do Vodenog kanala. Kao što mu ime govori, u Vodenom kanalu se voda pojavljuje na više mjesta u obliku manjih lokvica. Kanal je malen ali također bogat sigastim ukrasima. Njime se dolazi do, površinom najmanjeg, Trećeg jezera, a time do kraja jame.

Vodeni svijet jame

    Najveću važnost jame u Predolcu svakako predstavlja Dinarski špiljski školjkaš Congeria kusceri Congeria kusceri, jedini je špiljski škljkaš na svijetu i endem Dinarida. Tercijarni je relikt, odnosno ostatak faune koja je živjela u tercijaru, a preživjela je do današnjih dana spustivši se u podzemlje. Tako je odoljela promjenama na površini zbog kojih su druge vrste roda Congeria izumrle. Zapravo se cijeli rod Congeria smatrao izumrlim, sve dok 1934. godine nisu pronađene ljušture tih školjkaša u izvoru Stinjevac kod Vrgorca u Dalmaciji. N temelju njih slovenski je malakolog Ljudevit Kuščer pretpostavio da jedan predstavnik tog roda živi u dubinama podzemlja. No, tek su 1953. godine pronađeni prvi živi primjerci u ponoru Žira na Popovu polju u Hercegovini. Ovaj nalaz omogućio je da 1962. godine slovenski malakolog Joža Bole opiše za znanost novu vrstu, Congeria kusceri. Dinarski špiljski školjkaš veličine je do 20 mm. U špiljama provodi čitav svoj život, za što je razvio posebne prilagodbe. U potpunosti je izgubio pigment, a receptori za svijetlo zakržljali su mu. I jedno i drugo posljedica života u potpunom mraku podzemlja. Osim dinarskog špiljskog školjkaša u jezerima Jame Predolac obitava i niz drugih podzemnih životinja, (stigobionata), kao napr. Dinarski špiljski cijevaš Marifugia cavatica, špiljska kozica Troglocaris neglecta i špiljski rakušci roda Niphargus. No, zanimljivo je da ovdje redovito žive i razne površinske životinje (stigofili i stigoseni), kao naprimjer riječna spužva Ephydatia fluviatilis, kozica Palaemontes antennarius i više vrsta riba; kostelika Gasterosteus, slatkovodna babica Salaria fluvatillis, jegulja Anguila anguila, glavoč Knipowitschia sp. I druge. Velika raznolikost i zajednički suživot nadzemnih i podzemnih životinja čine Jamu u Predolcu uistinu jedinstvenim i izuzetno značajnim lokalitetom. Dinarski krš znan je kao vruća točka bioraznolikosti špiljske faune zbog iznimno velikog broja vodenih i kopnenih špiljskih životinja, među kojima su brojni endemi i relikti. Žive populacije dinarskog špiljskog školjkaša dosad su pronađene samo na pet lokaliteta u Hrvatskoj, jednom u Sloveniji i na nekoliko lokaliteta u BiH. Po kriterijima IUCN-a (Međunarodne unije za zaštitu prirode) Congeria kusceri u Hrvatskoj je svrstana u kategoriju CR (kritično ugrožena). Za vrlo visok rizik od izumiranja postoji više razloga,od kojih posebno treba istaknuti promjene režima podzemnih voda (raznim hidrotehničkim zahvatim) i promjene kvalitete podzemnih voda (raznim onečišćenjima – kao munalnim, poljeprivrednim, industrijskim i sl.).Čiste podzemne vode jedan su od glavnih preduvjeta za život podzemne faune, ali ljudi na površini, pa očuvanjem staništa dinarskog školjkaša štitimo i važan vlastiti resurs – izvore pitke vode.

Špiljska staništa i sva podzemna fauna strogo su zaštićena prema zakonima Republike Hrvatske, a sama Canguria kusceri nalazi se na popisu NATURA 2000, mreži za zaštitu prirode Europske unije. Ipak, za stvarno očuvanje potrebno je aktivno sudjelovanje svih struktura društva, od državnih institucija do lokalne zajednice.

Za pregledavanje fotogalerije kliknite na fotografiju i uključite Dijaprojekciju - Slideshow. Hvala !

Image and video hosting by TinyPic

Congeria kusceri

Ova Jama kada je uništavamo tako je blizu ali kada je trebamo upoznati i spasiti nekako nam je daleko. Pokušajmo to promjeniti. 

Hvala!

bijelivirmojerodnoselo @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 15, 2012
 

     Početkom prošlog stoljeća ubrzan je proces seljenja stanovnišva iz brdskih sela u Bijeli Vir koji je postao najveće središnje selo u župi ali bez crkve. Župnik je stanovao u Bijelom Viru a misno slavlje održavalo se u privatnim kućama i to u kući Šimuna Popovića, Stjepana Baje i Josipa Obradovića. Da bih se taj problem konačno riješio tadašnji župnik don Martin Gudelj kao i mještani Bijelog Vira i dobar dio stanovnika brdskih sela donose odluku o gradnji kapele na Kupinjaku iznad ceste.

Župnik je stanovao u tadašnjoj maloj bratimskoj kući koja je kasnije srušena i na tom prostoru izgrađena je nova župna kuća koja je djelomično dovršena 1931. godine da bi se u njoj mogao smjestiti tadašnji župnik don Radovan Jerković.

Fotografija br.1.

Image and video hosting by TinyPic Stara bratimska župna kuća u fazi rušenja

  Fotografija br. 2.

Image and video hosting by TinyPicNova župna kuća u gradnji 1930. god.

Tu kuću godine 1945. godine tadašnja vlast predaje na upotrebu za školske potrebe i stan za nastavnika sve dok se nije izgradila nova škola, nakon par godina kuća ide na prodaju, kuću je kupio Luka Bajo 1. travnja. 1979. godine gdje i danas živi sa svojom obitelji.

Gradnja kapele započela je 20. ožujka 1919. godine a završena je 26. listopada 1920. godine kada ju je tadašnji župnik don Ivan Rajič blagoslovio i posvetio na čast Gospi Lurdskoj.

Fotografija br. 3.

Image and video hosting by TinyPicDon Radovan Jerković na Kupinjaku pored kapele Gospe Lurdske 1925. godine.

 Fotografija br. 4.

Image and video hosting by TinyPi <p style=Ispred kapele Gospe Lurdske 1926. godine don Radovan Jerković (prvi red u sredini), moj djed Ivan-Ikan Popović (drugi red u sredini), Miće Majčica (donji red u sredini)

Kapela je bila lijepog izgleda, dužine oko 6 metara a širine 4 metra izgrađena od lijepog klesanog kamena. Na njenom pročelju iznad dvokrilnih ulaznih vrata sa ovalnim nadsvjetlom nalazio se zvonik sa jednim zvonom. Sa bočnih strana imala je dva manja prozora sa ovalnim nadvojem. Nakon par godina u svibnju 1927. godine don Radovan Jerković uspijeva ograditi kapelu izgradivši betonski zid sa ukrasnim stupićima i stepenicama od strane ceste.

 Fotografija br. 5.

Image and video hosting by TinyPic Don Radovan Jerković sa nepoznatim ljudima na zidiću ispred kapele Gospe Lurdske u Bijelom Viru 1927. godine.

Poslije toga župnik Jerković 1927.godine uknjižuje kapelu i prostor oko nje u župni posjed što je kasnije bilo od presudne važnosti kod izgradnje nove crkve i župne kuće. Kapela Gospe Lurdske odigrala je važnu ulogu u očuvanju vjere u našoj župi sve do izgradnje nove župne crkve koja je izgrađena i posvećena 11. veljače 1975. godine iznad tadašnje kapele koja se kasnje ruši na molbu župnog ureda i uz odobrenje nadbiskupskog ordinarijata dana 20. siječnja 1982. godine. Kapela se ruši iz razloga što svojom blizinom i položajem zaklanja pogled na novu lijepu crkvu, kapela je srušena krajem rujna 1982. godine. U to vrijeme trebalo je izgradit kapelu na novom groblju u Bijelom Viru i tada je odlučeno da se pokuša izgraditi što sličnija onoj na Kupinjaku. U gradnji se pokušalo iskoristiti sve što se moglo kako bih se sačuvala uspomena na našu preljepu kapelu Gospe Lurdske. Graditelji su u tome uspjeli koristeći sve kamene okvire ulaznih vrata i prozora kao zvonika sa zvonom koje i danas zvoni. Nova kapela izgrađena je i posvećena 1984. godine u čast Srca Isusova.

Sjećanje na staru kapelu Gospe Lurdske podsjeća još jedino pokoja fotografija i zvonjava zvona na novoj kapeli, ali sve je to malo drugačije nego kada je to isto zvono zvonilo na Kupinjaku.

Koristim priliku da se zahvalim mom prijatelju Branki Kalebu na ustupljenim fotografijama iz njegova albuma koji mi se javio nakon objave one fotografije koja je snimljena ispred škole u Strižićima, vidite ono nije najstarija grupna fotografija, ima ih još zato se javite. Smatram da je dobro da sve ovakve fotografije ugledaju svjetlo dana a mi ćemo na ovaj način pokušati sačuvati uspomene na naše drage ljude i naš bjelovirski kraj.

Hvala!

bijelivirmojerodnoselo @ 16:30 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2012
 

     Na današnji dan 5. svibnja 1935. godine u našem mjestu dogodila se pogibija IVANA VERAJE pok. Jure što svjedoči spomenik koji se nalazi kada se krene iz Bijelog Vira prema Mliništu, sa lijeve strane ceste odmah nakon skretanja prema Spilama.

Naši stariji mještani dobro su upoznati što se tih dana događalo i kako je nedužni Ivan nastradao ali zbog onih koji ne znaju, kada ovo pročitaju ja se nadam da će bolje poznavati bjelovirsku prošlost.

U tim burnim vremenima  hrvati se pokušavaju izborit za ravnopravnost u tadašnjoj Jugoslaviji. Predsjednik vlade Jugoslavije Bogoljub Jevtić raspisuje izbore, hrvati koje je tada predvodio Vlatko Maček kreću sa svojim kandidatima u predizbornu kampanju. Prije samih izbora 28. travnja na Uskrsni ponedjeljak u Bijelom Viru u kući Ivana-Ikana Popovića pok. Šimuna  ( u sadašnjoj mojoj kući ) održao se skup kojeg je predvodio dr. Josip Berković. Na tom skupu bilo je nazočno dosta ljudi premda su se mnogi bojali doći što pokazuje kakva su vremena tada bila. Izborno mjesto za župe Dobranje i Vidonje bilo je na Mliništu. U nedjelju 5. svibnja. 1935. nakon mise gotovo sav narod iz sela zajedno ide na glasovanje. Narod predvodi tadašnji naš župnik don Srećko Vuković i glavar Joko ( Jozo ) Obradovoć koji su i na taj način pokušali izbjeći bilo kakvi incident ili provokaciju od strane žandara i njihovih pristaša na isti način nakon glasovanja vraćaju se u Bijeli Vir. U isto vrijeme dok su glasači bili na glasovanju u Bijelom Viru žandari predvođeni zloglasnim žandarom Pavićem provociraju i provode nasilje nad ženama i djecom, čak se prijetio da će cijelo mjesto zapaliti samo zato što su znali za koga će na izborima bjelovirci glasati. Nakon povratka sa glasovanja ljudi doznaju što su tada žandari u njihovoj odsutnosti „odradili“. To unosi nemir među narodom i prava je sreća što su žandari napustili mjesto prije nego su se glasači vratili.

Svako nedjeljno poslijepodne pa tako i taj dan na Spilama Mijo Obradović prodavao je vino iako je na dan izbora prodaja alkohola bila zabranjena ljudi su se unatoč toj zabrani okupili a među njima i Ivan Veraja kojem je  Mijo bio zet. U isto vrijeme žandari se vraćaju u mjesto i oko mosta na Spilama stvara se „gužva“ i naguravanje između mladića koji su došli sa Spila i žandara, u svemu tome nije sudjelovao Ivan Veraja koji sa Jozom Obradovićem prelazi most sa namjerom da ide svojoj kući. U nastaloj gužvi netko je gurnuo žandara Pavića koji je posrnuo. Kada je ustao Pavić ispaljuje metak u zrak na što se Ivan Veraja okreće prema njemu rekavši: “ Sveca mu, što puca?“ Tada Pavić ponovno puca i to u Ivana koji pada na mjestu mrtav. Nakon toga žandari provode istragu u kojoj privode veći broj bjeloviraca koje tuku tražeći od njih da izdaju tko je glavni organizator tih nereda, jer je vlast taj događaj smatrala pobunom. Istražnim postupkom utvrđeno ja da nitko od bjeloviraca nije dao nikakvu izjavu na štetu drugoga a vlast je upravo to i željela. Žandar Pavić nije bio kažnjen naprotiv deblji kraj i batine dobivaju bjelovirci.

Ivan Veraja nedužna je žrtva ovog događaja poslije kojeg više ništa nije bilo isto, njegova žrtva podičila je Bijeli Vir kao i cijelu neretvansku dolinu. Nakon dvije godine na mjestu zločina, na blagdan Spasova 6. svibnja 1937. godine Hrvati Neretve podižu spomenik Ivanu Veraji. Taj spomenik i danas stoji, skroman a tako velik da ga ni jedna sila koja je tu bila i ovuda prolazila nije srušila, naprotiv on ostaje zauvijek na ponos Ivanu Veraji i njegovom Bijelom Viru.

Image and video hosting by TinyPic                                                                    Spomenik Ivanu Veraji na Spilama.

Image and video hosting by TinyPic

bijelivirmojerodnoselo @ 08:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 1, 2012
 

Rad na hrvatski način.

Image and video hosting by TinyPic

 

Zkon o radu:

1.ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI DA BI SE ODMARAO.

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE.

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI.

4. NE RADI - RAD UBIJA.

5. AKO VIDIŠ NEKOG DA SE ODMARA - POMOZI MU.

6. RADI MANJE NO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO NE MOŽEŠ, PREBACI NA DRUGOGA.

7. U HLADU JE SPAS - OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE CRKAO.

8. RAD DONOSI BOLEST.

9. KAD SLUČAJNO ZAŽELIŠ RADITI, SJEDI, PRIČEKAJ - VIDJET ĆEŠ - PROĆI ĆE TE.

10. KAD VIDIŠ DA JEDU I PIJU - PRIMAKNI SE, A KAD VIDIŠ DA RADE - IZMAKNI SE DA NE SMETAŠ.

 

Živio praznik (ne)rada!

bijelivirmojerodnoselo @ 00:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.