AUTOR
  • IVICA POPOVIĆ e-mail: ivicapopovic7@gmail.com
POGLED NA MJESTA IZ KOJIH NAS TRENUTNO PRATITE

Pjesma Bjelovirska
UMRLI
Nema zapisa.
Blog
subota, svibanj 26, 2012
     Vjerujem da smo svi mi a posebno moji bjelovirci prošli stotine puta prometnicom kroz Podkraj u Metkoviću pored prirodnog fenomena koje se nalazi tako blizu ali tako daleko od svih nas. Evo pilike da saznate neke pojedinosti o Jami u Predolcu kroz tekst i foto galeriju. Svega ovoga ne bih bilo da da tu nije gosp. Markica Vuica i udruga Baštinik iz Metkovića. Svi oni zajedo pokušavaju sačuvati i prezentirati ovo prirodno bogastvo koje se nalazi na samom rubu cilivizacije koja ozbiljno prijeti da ovaj svijet jednostavno nestane. Moja malekost pokušt će i na ovaj način pomoći udruzi Baštinik sve u svrhu da se nešto ostavi našoj djeci u nasljeđe. Kad ovo pročitate i pogledate ja se nadam da će se Vaš pogled i svijest prema očuvanju prirode promijeniti.

Položaj

     Jama u Predolcu smjestila se na rubu brijega zvanog Predolac i prostranog neretvanskog polja, podno brda Šibovnica blizu stare ceste Metković-Bijeli Vir-Dubrovnik, danas gotovo u samom gradu Metkoviću.

Image and video hosting by TinyPic                    Markica Vuica na ulazu u Jamu.

Otkriće i istraživanje

     Jama u Predolcu dugo je vremena bila poznata samo malom krugu stanovnika grada Metkovića.Prva istraživanja jame poduzeli su slovenski biospeleolozi u kolovozu 1965.godine. Oni su u podzemnom jezeru na dnu jame pronašli veliku koloniju rijetkog špiljskog školjkaša Congeria kusceri. Bilo je to važno otkriće jer se radilo o prvom nalazištu živih školjkaša roda Congeria u Hrvatskoj. Zanimanje za jamu ponovno oživljava od 1993. do 1995. godine, kada jamu djelomično istražuju djelatnici Hrvatskog prirodoslovnog muzeja iz Zagreba u sklopu projekta „Biospeleološka i speleološka istraživanja donjeg toka rijeke Neretve“. Postignuti rezultati bit će poticaj za naredna speleološka i bispeolološka istraživanja koja će obavljati Hrvatsko biospelološko društvo u više navrata od 2008. do 2011. godine. Ona su se provodila u sklopu projekata i programa vezanih ponajprije uz istraživanje populacije dinarskog špiljskog školjkaša. U sklopu tih programa, koje su financirali Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture, Državni zavod za zaštitu prirode i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, jama je u cijelosti speleološki istražena i topografski snimljena. Biospeleološka istraživanja vezana uz dinarskog špiljskog školjkaša u jami provodili su članovi SD „Špiljar“ iz Splita.

Geologija i postanak jame

     Jama u Predolcu maleni je speleološki objekt duljine 56 m i dubine 20 m. Nastala je u paleocenskim i eocenskim vapnencima s algama i puževima koji su vidljivi na samome ulazu. Podzemni je prostor nastao djelovanjem vode koja je otapanjem širila uske pukotine u stijeni tisućama godina. Te su pukotine odraz tektonske aktivnosti područja, a i danas su vidljivi u unutrašnjosti jame. Ulaz je nastao znatno kasnije urušavanjem stropa. Jama je bogata sigastim, špiljskim ukrasima koji ne nastaju pod vodom. Kako sige nalazimo i u jezerima, znamo da u nekim razdobljima u prošlosti u jami nije bilo jezera. Iako je jama smještena neposredno uz Neretvu i njezinu poplavnu ravnicu, dio vode u nju stiže iz dvadesetak kilometara udaljenog zapadnog dijela Popova polja u Bosni i Hercegovini. Bojenjem vode potvrđeno je da brojni izvori uz lijevu obalu Neretve, uzvodno i nizvodno od Jame u Predolcu, svoju vodu dobivaju iz rijeke ponornice Trebišnjice. Prije izgradnje brane i drugih zahvata na Trebišnjici voda u jami znala je dostizati čak 4 m ispod ulaza, što je znatno više nego danas.

Opis jame

     Ulaz u jamu širok je 3 m i visok 2,7 m. Odmah s ulaza vide se prostrana ulazna dvorana, na dnu koje se nalazi podzemno jezero. Do jezera se treba spustiti desetak metara uz pomoć užeta ili ljestava. Po sredini jezera uzdignut je greben koji ga razdvaja na dva jezera, nazvana Plitko i Duboko jezero. Dno Plitkog jezera grebena se postepeno spušta do 7 m dubine. Bokovi u Dubokog jezera se pak strmo spuštaju u dubinu do 10 m pa ono nalikuje bunaru. Dubina vode u jezerima varira tijekom godine, ali svega par metara. N južnoj strani Dubokog jezera, pet metara iznad površine vode, nalazi se ulaz u Zasigani kanal. Dugačak je 10 m, a ime je dobio po brojnim sigastitim ukrasima koji ga cijelog pokrivaju. Ovdje nalazimo imozantan sigasti saljev koji se uzdiže do stopa, brojne stalagmite te impresivan stalagnat, nastao rastom te spajanjem stalaktita i stalagmita u jedan stup. Na kraju Zasiganog kanala nalazi se vertikalni skok od 5 metara kojim se dolazi do Vodenog kanala. Kao što mu ime govori, u Vodenom kanalu se voda pojavljuje na više mjesta u obliku manjih lokvica. Kanal je malen ali također bogat sigastim ukrasima. Njime se dolazi do, površinom najmanjeg, Trećeg jezera, a time do kraja jame.

Vodeni svijet jame

    Najveću važnost jame u Predolcu svakako predstavlja Dinarski špiljski školjkaš Congeria kusceri Congeria kusceri, jedini je špiljski škljkaš na svijetu i endem Dinarida. Tercijarni je relikt, odnosno ostatak faune koja je živjela u tercijaru, a preživjela je do današnjih dana spustivši se u podzemlje. Tako je odoljela promjenama na površini zbog kojih su druge vrste roda Congeria izumrle. Zapravo se cijeli rod Congeria smatrao izumrlim, sve dok 1934. godine nisu pronađene ljušture tih školjkaša u izvoru Stinjevac kod Vrgorca u Dalmaciji. N temelju njih slovenski je malakolog Ljudevit Kuščer pretpostavio da jedan predstavnik tog roda živi u dubinama podzemlja. No, tek su 1953. godine pronađeni prvi živi primjerci u ponoru Žira na Popovu polju u Hercegovini. Ovaj nalaz omogućio je da 1962. godine slovenski malakolog Joža Bole opiše za znanost novu vrstu, Congeria kusceri. Dinarski špiljski školjkaš veličine je do 20 mm. U špiljama provodi čitav svoj život, za što je razvio posebne prilagodbe. U potpunosti je izgubio pigment, a receptori za svijetlo zakržljali su mu. I jedno i drugo posljedica života u potpunom mraku podzemlja. Osim dinarskog špiljskog školjkaša u jezerima Jame Predolac obitava i niz drugih podzemnih životinja, (stigobionata), kao napr. Dinarski špiljski cijevaš Marifugia cavatica, špiljska kozica Troglocaris neglecta i špiljski rakušci roda Niphargus. No, zanimljivo je da ovdje redovito žive i razne površinske životinje (stigofili i stigoseni), kao naprimjer riječna spužva Ephydatia fluviatilis, kozica Palaemontes antennarius i više vrsta riba; kostelika Gasterosteus, slatkovodna babica Salaria fluvatillis, jegulja Anguila anguila, glavoč Knipowitschia sp. I druge. Velika raznolikost i zajednički suživot nadzemnih i podzemnih životinja čine Jamu u Predolcu uistinu jedinstvenim i izuzetno značajnim lokalitetom. Dinarski krš znan je kao vruća točka bioraznolikosti špiljske faune zbog iznimno velikog broja vodenih i kopnenih špiljskih životinja, među kojima su brojni endemi i relikti. Žive populacije dinarskog špiljskog školjkaša dosad su pronađene samo na pet lokaliteta u Hrvatskoj, jednom u Sloveniji i na nekoliko lokaliteta u BiH. Po kriterijima IUCN-a (Međunarodne unije za zaštitu prirode) Congeria kusceri u Hrvatskoj je svrstana u kategoriju CR (kritično ugrožena). Za vrlo visok rizik od izumiranja postoji više razloga,od kojih posebno treba istaknuti promjene režima podzemnih voda (raznim hidrotehničkim zahvatim) i promjene kvalitete podzemnih voda (raznim onečišćenjima – kao munalnim, poljeprivrednim, industrijskim i sl.).Čiste podzemne vode jedan su od glavnih preduvjeta za život podzemne faune, ali ljudi na površini, pa očuvanjem staništa dinarskog školjkaša štitimo i važan vlastiti resurs – izvore pitke vode.

Špiljska staništa i sva podzemna fauna strogo su zaštićena prema zakonima Republike Hrvatske, a sama Canguria kusceri nalazi se na popisu NATURA 2000, mreži za zaštitu prirode Europske unije. Ipak, za stvarno očuvanje potrebno je aktivno sudjelovanje svih struktura društva, od državnih institucija do lokalne zajednice.

Za pregledavanje fotogalerije kliknite na fotografiju i uključite Dijaprojekciju - Slideshow. Hvala !

Image and video hosting by TinyPic

Congeria kusceri

Ova Jama kada je uništavamo tako je blizu ali kada je trebamo upoznati i spasiti nekako nam je daleko. Pokušajmo to promjeniti. 

Hvala!

bijelivirmojerodnoselo @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.