AUTOR
  • IVICA POPOVIĆ e-mail: ivicapopovic7@gmail.com
POGLED NA MJESTA IZ KOJIH NAS TRENUTNO PRATITE

Pjesma Bjelovirska
UMRLI
Nema zapisa.
Blog
srijeda, kolovoz 31, 2011

 

NAPAD NA MOST NA SPILAMA I STRELJANJE U KULI NORINSKOJ

 

     Na današnji dan 31.08.1942. godine za vrijeme Drugog svjetskog rata dogodilo se najveće stradanje mještana u našoj župi Dobranje- Bijeli Vir. Stariji mještani znaju za ovaj događaj za razliku od mladih koji sigurno za ovo prvi put čuju. Ukratko ću pokušati opisati što se to događalo tih ratnih dana.

     Selo Bijeli Vir nalazilo se za vrijeme rata na važnoj prometnici prema jugu. U selu pored sadašnjeg mosta na Spilama nalazio se cestovni most, strateški i komunikacijski objekt kojeg su Talijani čuvali zbog partizanskih diverzija u to vrijeme. Nakon što su partizani donijeli odluku o napadu na njega u akciji sudjeluju partizani iz Metkovića i okolice te jedan vod sa Pelješca. Ukupan broj vojnika je bio četrdeset i dva. Napad na most počeo je u 23 sata 29.08.1942.godine iz četiri pravca; sa brda, ceste iz pravca Mliništa ,Metkovića i iz polja. Međutim partizani nailaze na jak otpor kojeg pružaju Talijani i par žandara koj su pojačali svoje snage znajući da će partizani napast most. Borba traje oko jedan sat, nakon čega se partizani vidjevši da su izdani i od strane Talijana spremno docekani povlace uz dvojicu poginulih (Marko Sardelić rodom sa Korčule i Niko Kadijević iz Slivna zaselak Mihalj). Taljani su u tom napadu izgubili jednog satnika, dva vojnika te jednog žandara. Kao što je to uvijek bivalo poslije ovakvih akcija usljedila je strašna odmazda i privođenje civila u našoj župi.  Tad su privedeni:

              1. Andrija Medić

           2. Ante  Obradović

           3. Ivan Obradović

           4. Roko Obradović

           5. Marko Bulum

           6. Ivan-Ikan Popović

           7. Luka-Luše Obradović

     Svi  su odvezeni vojnim kamionom do Metkovića gdje su ih pritvorili u podrume tadašnje duhanske stanice. Nakon mučenja i ispitivanja izrečena im je smrtna presuda ( streljanje ). Odmah idućeg dana 31.08.1942. godine odvezeni su u Kulu Norinsku točnije ispod puta koji vodi prema Bagalovićima, na privatnu zemlju Ivana Jerkovića. Vezanih ruku postrojeni su iznad iskopane rupe praćeni jakim osiguranjem talijanske vojske.

Image and video hosting by TinyPic

S lijeva na desno: Andrija Medić, Ivan Obradović, Roko Obradović, Ivan Popović, Ante Obradović, Marko Bulum. 

      Luka-Luše Obradović bio je izdvojen jer su njega smatrali posebnim "zločincem" i za kaznu je morao gledati ubojstvo brata i ostalih sumještana da bi se kasnije na njemu mogli posebno iživljavati.

Image and video hosting by TinyPic

Luka-Luše Obradović vezan u društvu sa glavnim zapovjednikom. 

     Nakon toga zapovjednik drži govor i političko predavanje svojim "hrabrim" vojnicima u svrhu podizanja morala prije izvršenja ovog strašnog zločina.

Image and video hosting by TinyPic

Govor prije streljanja. U pozadini crkva u Bagalovićima.

 

     Nakon govora ohrabrenja vojnici zauzimaju položaj te slijedi zapovijed "pucaj"

Image and video hosting by TinyPic

 Streljački vod specijaliziran za ovakve zločine u srednjoj i južnoj Dalmaciji ( nisu dočekali kapitulaciju ). Pogledajte kako neki sa osmjehom iščekuju zapovijed.

 

     ...  Talijanski zapovjednik prilazi iznad rupe iz koje se čuju glasovi zapomaganja ( po priči svjedoka iz Kule Norinske ) i puca sa pištoljem u glavu svakog pojedinačno.

Image and video hosting by TinyPic

 Hrabri talijanski zapovjednik ubija nedužne ljude kao pse.




     U tom trenutku Luše shvativši da nema što izgubiti trza konopac sa kojim je vezan i bježi kroz močvaru.Talijani su pucali za njim ali bezuspješno. Luše je otrčao preko brda iznad Krvavca do Neretve i trupinom se prevozao na drugu stranu da spasi živu glavu. Nakon toga Talijani ga pokušavaju pronaći i raspisuju tjeralicu uz nagradu za "njegovu glavu" u iznosu od 100.000 Lira ali se je to uzalud, Luše ostaje živ ( umro je 1982.godine ). Za to vrijeme u selu vlada teror, zlostavljanje i deportacija u logore Mamula kod Prevlake i Udine u Italiji.

Image and video hosting by TinyPic

Otok Mamula kod Prevlake

     Imena osoba iz naše župe koja su bila u tim i nekim manjim logorima:

        1. Jakov ( Bariše ) Bajo             

        2. Luka ( Jakova ) Bajo              

        3. Mijo ( Stijepana ) Bajo

       4. Ante ( Mate ) Bokan

       5. Iva ( ud. Mate ) Bokan

       6. Mate ( Mate ) Bokan

       7. Mijo ( Ivana ) Bokan

       8. Jure ( Blaža ) Domazet

       9. Andrija ( Luke ) Ivanković

     10. Jure ( Tome ) Majčica

     11. Rade ( Mate ) Medić

     12. Mara ( ž. Ivana ) Nikoletić

     13. Mara ( ud. Luke ) Nikoletić

     14. Matija ( ž. Ivana ) Nikoletić

     15. Emanuel ( Luke ) Obradović

     16. Frano ( Mije ) Obradović

     17. Kata ( Luke ) Obradović

     18. Luka ( Pere ) Obradović

     19. Pero ( Mate ) Obradović

     20. Slavka ( Luke ) Obradović

     21. Sofija ( Luše ) Obradović

     22. Jure ( Mije ) Ob¸¸šivač

     23. Mate ( Andrije ) Obšivač

     24. Kata ( ud. Ivana ) Popović

     25. Pero ( Lazara ) Simat

     26. Ilija ( Pere ) Sršen

     27. Ilija ( Ilije ) Veraja

     28. Miće Majčica

     Umrli u lugoru Mamula:

       1. Šimun ( Mije ) Obradović umro 15.veljače 1943. godine

       2. Ivan ( Luke ) Obšivač umro 25.studenog 1942. godine

     Među navedenim osobama je i moja baka Kata Popović koja je kao majka četvero maloljetne djece odvedena također u logor Mamula gdje nakon par mjeseci saznaje da je izgubila muža i s tom spoznajom njene se  logorske patnje pretvaraju u još veći užas. Izlaskom iz logora više ništa nije bilo isto. Postavljalo se pitanje kako dalje, kako preživjeti rat i sačuvati obitelj. Moram priznati da su ove žene bile pravi heroji tog vremena. Bile su očevi i majke svojoj djeci te primjer kako se u životu treba boriti.  

     Posmrtni ostatci nevino streljanih u Kuli Norinskoj poslije rata 1947.godine prebačeni su zajedničku grobnicu u Dobranje.

Image and video hosting by TinyPic

Na grobnici u Dobranjama 1947.godine.

Ta grobnica obnovljena je skupa sa spomenikom u proljeće prošle godine donacijama potomaka svih stradalih kao pokazatelj da nisu zaboravljeni. U čast na svoga djeda Ivana Popovića dobio sam ime koje sa ponosom nosim. Stariji ljudi iz sela pričali su mi o njemu da je bio jako moralan i cjenjen čovjek te je zato bio glavar Bijelog Vira u tim teškim vremenima.

     Sve nalogodavce i izvršitelje ovog zločina stigla je ruka pravde i mnogi od njih nisu dočekali kapitulaciju Italije kao i neki domaći učesnici koji su poslije rata dobili ono što su zaslužili. O ovom događaju postoje razne priče u kojima se čak  spominje izdaja nekih ljudi iz našeg sela. Ja osobno ne vjerujem u te priče jer odavno istražujem ovaj događaj po kojem je trebao biti snimljen igrani film ali nažalost zbog Domovinskg rata taj projekt nije ostvaren.



Blagoslov obnovljene grobnice u Dobranjama obavio don Marinko Jurišin a prigodni govor održao moj stric Drago Popović.

Svim poginulim žrtvama veliko HVALA i neka počivaju u miru Božjem.

 Ivo Popović

 

 

bijelivirmojerodnoselo @ 00:58 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.